Priče

O Mladim Muškarcima

Pre mesec dana napunila sam 34 godine, što mi valjda daje za pravo da smatram mladim muškarce u rasponu od 18 do 24. Iako su mi privlačniji zgodni tipovi mojih godina, srednjoškolce i mlade studente posmatram sa više simpatije nego pre, zahvaljujući sramotnoj kombinaciji probuđenog majčinskog instinkta i želje za nesputanom igrom sa nekim koga ne muče dosadni problemi odrasloga sveta.

I dalje se sećam prve prilike kada mi se dopao dosta mlađi muškarac i osećaja blage posramljenosti koji se javio gotovo istog momenta kada sam ugledala lepo lice ovog dečka za koga nisam bila sigurna ni da li je punoletan. Ja sam tada bila u kasnim dvadesetim i sasvim slučajno sam završila na sedeljci gde su svi bili desetak godina mlađi od mene. Čim sam ušla u zadimljenu prostoriju primetila sam tri klinca kako sede za kompom i igraju GTA. Radoznalo sam ih osmotrila. Dvojica mi nisu bila interesantna ali je zato treći imao tačno onu vrstu lepote u kakvoj sam uvek najviše uživala – skladno i blago lice, neočešljanu smeđu kosu srednje dužine, prelepe široke jagodice i vedre zelenkaste oči. Ostavljao je utisak vrlo nenametljive ali svejedno šarmantne osobe i u poređenju sa svoja dva druga delovao je kao nežnija duša i veći sanjar.

”Ko je ovaj vaš lepi drug?”, sećam se da sam šapatom pitala dve mlade devojke nakon što sam nasula sebi čašu piva i sela kraj njih. Devojke su krenule da se smeju i rekle da mi je bolje da se ne bakćem ni sa jednim od njihovih drugara jer su navodno sva trojica neupotrebljivi. Nisam poslušala savet, možda i zato što kasnije te večeri niko od nas više nije bio trezan.

Negde oko 5 ujutru na stolu je ležalo brdo praznih boca, paketići sa travom, okrunjeni mdma kristali i mala digitalna vaga. Par ljudi je i dalje bilo tu. Terasa je bila otvorena i unutra je ulazio oštar januarski vazduh koji me je polako razbuđivao. Iako me je glava užasno bolela i svi mišići su mi i dalje bili preslabi da bih se digla sa kauča, uspevala sam da uživam u pomalo zamagljenom sećanju na ljubljenje sa lepim klincem na ledenoj terasi.

Jedna bitna stvar je bila drugačija u odnosu na slična jednovečernja iskustva sa starijim muškarcima – nisam se osećala podmićeno i jadno. Bila sam zabavljena tačno u onoj meri koja mi je bila potrebna. Kada sam konačno skupila snage da krenem kući, bacila sam pogled na svog klinca koji je i dalje bio tu – izgledao je sramežljivo i još mlađe na bledom jutarnjem suncu. Bilo je nečeg ganutljivo čistog u tom prizoru.

Mladost zahteva izmenjenu perspektivu kako bi se potpunije sagledala – dok smo i sami vrlo mladi, ne možemo da ”doživimo” sopstvenu mladost niti da je uporedimo sa nečim drugim jer drugih referenci i iskustava nemamo. Uz to, generacijski jaz između ljudi u dvadesetim i tridesetim mi je posebno zanimljiv jer iako i jedna i druga strana u širem smislu spadaju u mlade osobe, tridesete su neka vrsta izlaznih vrata iz mladosti. Bez obzira na to što i dalje imam dosta toga zajedničkog sa ljudima koji su 10 do 15 godina mlađi, već postoji mali ali nepovratni otklon između nas. U poređenju sa klincima osećam se kao retro model kompjutera koji još uvek nije dovoljno zastareo da bi bio smešan, ali više nema zavidan memorijski kapacitet i brzinu fukcionisanja. Uz to, tu je i blaga fizička pohabanost.

Mladalačku svežinu doživljavam na romantičan način, svesna brze prolaznosti te specifične vrste lepote koja već sredinom dvadesetih kreće da se menja i dobija oštrije konture. Znajući kako funkcioniše sazrevanje i šta ono dodaje i oduzima nečijem telu i karakteru, mogu da sa većim uživanjem posmatram ceo proces još jednom i fokusiram se na detalje koji su mi promakli dok sam i sama bila mlada.

Inače, inspiraciju da napišem ovu priču dobila sam iz dva izvora – nedavno sam pročitala Unu od Mome Kapora (iz nekog razloga ovaj roman mi je promakao ranije!) i otišla na Tinder dejt sa dečkom od 18 godina. Možda je čitanje Une ustvari bilo glavni pokretač moje želje da upoznam nekog mnogo mlađeg. Ne znam da li želim da lično proživim priču kakvu su imali Una i profesor (verovatno ne jer nisam spremna da se suočim sa takvim komplikacijama), ali barem mogu da se poistovetim sa oba glavna lika i njihovim patnjama i zadovoljstvima. Knjigu sam čitala isključivo u sitne sate, oko 2 ujutru, osećajući i dalje toplu septembarsku noć kroz širom otvoren prozor i razmišljajući o tome kakav bi mladi muškarac za mene imao ulogu onoga što je Una bila profesoru.

Sa čisto estetske strane, uvek mi se dopadala lepa prelazna forma između dečaka i muškarca. Kada će neko biti u toj fazi zavisi od genetike i ishrane – u proseku, to bi bilo nešto između 16 i 23. Tada i dalje postoje zaostaci onog simpatičnog ”baby fat” sloja u obrazima, koji čini lice glatkijim i slađim. Ono što me najviše zabavlja kod mladih muškaraca je to što njihova seksualnost još uvek nije do kraja iskrivila i uprljala dečiju formu. Rezultat nedovršene transformacije dečaka nije seksi u pravom smislu te reči (seksipil odraslog muškarca je daleko razorniji) ali je svejedno primamljiv. Uporedila bih to sa jelom u koje je dodato tek malo nekog finog začina, ali sasvim dovoljno da se oseti razlika. Jako mi je simpatično i to što kod najmlađe ekipe (ispod 20) postoji delimični privid nevinosti jer oni i dalje izgledaju kao deca, iako se radi o stvorenjima koja su sve samo ne nevina ako se imaju u vidu njihove svakodnevne misli, želje i akcije. Kada bih mogla da vidim dnevni repertoar misli jednog prosečnog klinca od 20, verovatno bih brzo izgubila interesovanje jer bi mi takvi sadržaji bili naporni. Zbog toga preferiram da se držim na blagoj distanci, kao posmatrač koji bira da ne vidi sve.

Inteligentni klinci koji pritom imaju i širok spektar interesovanja su svakako najzanimljivija kategorija. U njihovom slučaju jednostavni seksualni sadržaji nisu toliko transparentni, što odaje utisak dobro zaokružene ličnosti bez obzira na mlade godine. Na Tinderu sam imala priliku da pričam sa nekoliko takvih i oduševio me je njihov smisao za humor i dobro argumentovani stavovi. Za jednog malog od 19 koji se bavi VR-om i detaljno mi je objasnio neka ograničenja trenutnog softvera imam najiskrenije poštovanje. Osećala sam se počastvovano što sam pričala sa tako mladom osobom koja zna šta želi u životu i na tome već sada radi. Ja u njegovim godinama nisam imala ni najblažu ideju o tome čime želim da se bavim.

Moja ličnost teško da bi mogla da se svrsta u ”cougar” kategoriju jer nisam tendenciozni lovac na dečake niti tražim direktnu seksualnu gratifikaciju – možda bi stvari bile jednostavnije kada bi moj um bio takav. Bez obzira na moju osetljivost na čistu estetiku mladog muškarca, ono što je postavljeno na malo dubljem nivou je iskrena opčinjenost stvorenjem koje je beskrajno fleksibilno, neumorno i zabavno na nepredvidiv način. Ovo se posebno odnosi na pomenute kompleksnije klince za koje osećam da bi mogli da se razviju u jako zanimljive odrasle osobe. Volela bih da znam šta će se desiti sa njima jednog dana i čak osećam neku vrstu roditeljske brige. Malo me je i sramota zbog toga, ali u isto vreme shvatam da to nije toliko iščašeno s obzirom da sam blizu polovine tridesetih i još uvek nemam sopstveno dete. Ako ništa drugo, raduje me činjenica da sam postala sposobna za neku vrstu majčinskog instinkta jer mi je taj poriv bio potpuno stran tokom dvadesetih i ranih tridesetih. Izgleda da sam razvila neku vrstu sramotne ranjivosti koja se još uvek nije potpuno iskristalisala i sastoji se od mešavine konfliktnih osećanja koja imaju i pomalo incestuoznu notu. S obzirom da nemam prejake skrupule, nije mi problem da se makar teoretski pozabavim idejom incesta.

Ako uzmem u razmatranje mlade muškarce u kasnim tinejdž godinama, oni bi tehnički gledano mogli da mi budu i deca i relativno ravnopravni seksualni partneri. Ne znam kakav bih imala odnos sa sinom tinejdžerom u ovim godinama (možda i bolje što ga nemam), ali vidim određeni potencijal za komplikacije i seksualnu tenziju. Povremeno čitam na Redditu incestuozne priče anonimnih majki i sinova, ali nisam nikada našla dovoljno detaljno napisanu ispovest koja je pokrila prirodu takvog odnosa na suptilan i iznijansiran način. Možda bi trebalo da nađem kvalitetan roman koji se bavi ovom tematikom i potpunije zadovoljim svoju radoznalost – ako vi dragi čitaoci imate neki predlog, slobodno mi ga dajte u komentaru.

Ovoj priči ne mogu da dam zaključak koji bi ublažio bilo šta od rečenog niti dao neku humorističnu notu, ali smatram da je korisno, iz šire životne perspektive, ne gurati pod tepih zbunjujuće impulse koji se javljaju u različitim fazama sazrevanja i zrelosti.

Svakako, način na koji će se reagovati na te impulse je stvar izbora, etike i u krajnjem slučaju samokontrole. Za sebe verujem da sam razumna i dobra osoba, ali moj paket fantazija je veliki i težak.

Do sledećeg posta,

vaša J.

Izvori slika:

Slike su sa besplatnog stock sajta (unsplash.com).

4 Comments

    • Jasenka_G

      Hvala ti puno! S obzirom da je ovo jedan mali i maltene privatni blog, drago mi je kad god dođe do nekoga ko ga pročita od početka do kraja i ima potrebu da ostavi komentar.

  • Dzi

    Roman Lolita, mozda nema direktne veze sa tvojom temom ali moguce da ima neke veze, pa eto, ako nisi procitala, istrazi 🙂 inace, da, svaka cast na otvorenosti, lepo napisano.

Leave a Reply to Jasenka_G Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *