Priče

Šta Sam Naučila Za 33 Godine

U ovom tekstu vas ne očekuje neka teška filozofija, već upravo suprotno – jedna lagana lista iskustava i ideja koje su me najviše oblikovale za ove 33 godine.

Potrebu da napišem ovaj tekst dobila sam dok sam ležala u IKAA Tattoo studiju, koncentrišući se na zanimljivu vrstu bola koju donosi igla za tetoviranje. S obzirom da mi je 33. rođendan bio nekoliko dana nakon odlaska u studio, misli su mi u nekom trenutku skrenule sa bola na analizu mojih ne tako mladih godina. Počela sam da se pitam, sa određenom nelagodom, da li sam ja sada nekakva zrela osoba koja zna šta radi u životu?

Pa, teško. Drago mi je što sam došla u malo stabilniju fazu života kada sam poprilično sigurna da se neću ubiti, ali je sve ostalo je i dalje neizvesno. Mogu sebe da zamislim kako se za godinu-dve trudna gegam po Beogradu i razmišljam o tome kako ću da objasnim svom detetu zašto je uopšte rođeno (je li zaista bolje postojati nego ne postojati?), mada isto tako mogu da zamislim i da sam ponovo poludela od života na Balkanu i napravila neku apsurdnu budalaštinu, recimo otišla na Novi Zeland kao sezonski berač jabuka.

Ne znam šta da vam kažem – ali nekako verujem da se dosta vas u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim oseća slično ovako, pa me to pomalo teši.

Na stranu sve neizvesnosti, sada bih se se prebacila na ono o čemu sam ustvari i htela da vam pišem – prvo o stvarima koje sam savladala do svog 33. rođendana, a zatim o onima koje mi još uvek ne polaze za rukom. Iako će lista biti donekle nasumična, pokriću stavke koje se tiču fizičkog i mentalnog zdravlja, lepote, odnosa sa ljudima, poslova i slobodnog vremena.

1. Kakvi god planovi ishrane bili u modi, čini mi se da je najkorisnije za zdravlje jesti vrlo malo, samo onoliko koliko je stvarno neophodno. Ništa lepše nego ustati od stola i ne osećati nikakvu težinu u stomaku.

2. Uvek čitati deklaracije na proizvodima (prvenstveno mislim na hranu i kozmetiku) i naučiti šta je prihvatljivo a šta nije. Ne mora čovek da bude neki veliki hemičar da bi shvatio da li je određeni proizvod kvalitetan ili ne.

3. Za lepo oblikovano telo stvarno treba vežbati redovno (recimo 4 puta nedeljno po nekih 45 min) i uključiti raznovrsne vežbe i duge šetnje. Ići dvaput nedeljno na aerobik ili u teretanu nikako nije dovoljno.

4. Kao i hranu, šminku u svakodnevnom životu svesti na minimum – što pre, to bolje po kožu.

5. Gomila kozmetičkih tretmana u salonima je teško sranje bez ikakvih dugoročnih efekata. Od stvari koje sam probala, jedino što je donelo jasno vidljive i dugotrajne rezultate su bili hemijski pilinzi, pogotovo kad se radilo o malo jačim kiselinama. Retinoidi su takođe odlični za teksturu kožu.

6. Izbegavati sunčanje! Sva uporna oštećenja koja imam na koži su isključivo od sunca. Hiperpigmentacije koje sam imala od blagih akni u dvadesetim su nestale vremenom, ali flekice od sunca ne.

7. Nažalost, 7 ili 8 sati sna je stvarno neophodno, pogotovo posle dvadesetih.

8. Kod zubara ići 2 puta godišnje na preglede i skidanje kamenca. Nema izgovora za nemar kada se radi o zubima.

9. Psihodelične supstance ne uzimati više od par puta godišnje, rekla bih da je 3 ili 4 puta maksimum, mada planiram da to smanjim na 2 puta.

10. Vezano za prethodnu stavku, bolje zameniti tripove konkretnim putovanjima i ići 3-4 puta godišnje na izlete po zemljama za koje postoje jeftini letovi.

11. Bolje ne aplicirati za poslove za koje otpočetka znamo da nisu u skladu sa našom prirodom. Kao introvertnoj osobi koja ne voli da mnogo priča niti zabavlja ljude, bilo mi je užasno stresno na poslovima koji su uključivali razgovore, prodaju i slične stvari. Mislila sam da će mi biti korisno da se prevaspitam i postanem na silu komunikativnija osoba, ali to nikako ne ide i bukvalno je loše po zdravlje.

12. Klasični sistem od 8 sati radnog vremena je zastarela gnjavaža i izbeći ga ako je ikako moguće. Primetila sam da mi je 6 sati posla optimalno i kada napuštam coworking prostor u kome trenutno radim ne osećam se loše niti umorno k’o pas.

13. Kao što treba izdvojiti vreme za druženje i hobije, isto tako treba izdvojiti i vreme za samoću i to onu staromodnu samoću bez tehnologije kada čovek prosto sedi, leži ili šeta i posmatra sadržaj svoje glave. Ne mora to da bude nikakva meditacija, čisto vreme za introspekciju. Ako mi nije prijatno sa samom sobom, znam da nešto nije u redu.

14. Slično kao za poslove, ne ulaziti u veze sa ljudima za koje otpočetka znamo da nisu u skladu sa našim životnim vrednostima (niti mi sa njihovim). Meni je skoro 5 godina života prošlo u takvoj vezi, ali dobro, bila sam mlada.

15. Što se tiče Tinder dejtova i sličnih privremenih kombinacija, ne lupati glavu oko toga – ta vrsta intimnosti nije vredna previše truda, ali je lepo povremeno se zabaviti sa putujućim strancima i sličnom ekipom. Ne mora sve da ima neku višu svrhu, površne stvari su takođe zdrave ako se pravilno doziraju.

16. Sa roditeljima treba održavati što normalnije odnose, što nekad uključuje filtriranje informacija i polu-istine radi mira u porodici. Mislim da su neki moji problemi u stanju da poremete više moje roditelje nego mene samu, što svakako nije dobro za njih i treba ih poštedeti takve patnje.

17. Povratak klasičnim vrednostima kakve zagovaraju roditelji može da vodi u veliku bedu – ne uzimati roditelje za ozbiljno. Pošto dobar deo ljudi iz generacija naših roditelja nije ostvario svoje želje, ludosti i ambicije nego su se žrtvovali za nas, onda teško da imaju dobar recept za ispunjen život. Za pravi autoritet mogu da smatram samo osobu koja je stvarno zadovoljna i zabavljena svojim životom. Moji roditelji nisu takvi.

18. Kao neko ko se borio sa depresijom jako dugo, naučila sam da uopšte ne analiziram svoje stanje uma ako određenog dana nisam spavala 8 sati, nisam jela kako treba i nisam provela dovoljno vremena baveći se fizičkim aktivnostima. Tek nakon što su ova tri kriterijuma zadovoljena, imam pravo da ulazim u dublju introspekciju. Jednom rečju, ne maltretirati sebe ako je uzrok za užasno raspoloženje proste fizičke prirode.

19. Nije toliko strašno biti svestan svoje smrtnosti i starenja svakog dana, iako priznajem da ume da bude morbidno na trenutke. Ako ništa drugo, kako sam starija, imam sve veću potrebu da ostvarim svaki iole izvodljiv plan koji sam zamislila. Vremena ima malo ali to je u redu – ako dovoljno istražim ideje, mesta i ljude koji me interesuju, moći ću da umrem na miru. Ne znam šta bi drugo bilo važnije od toga.

A sada sledi spisak stvari sa kojima se i dalje mučim, pretpostavljam malo zabavniji od prethodnog spiska.

1. Volim noć i kako gradovi izgledaju noću i nikako ne uspevam da se nateram da ležem pre 1 pola 2 radnim danima. Volela bih da ležem oko ponoći ali mi stvarno ne ide. Često dobijem želju da u ponoć prosto izađem iz zgrade i krenem da šetam mirnim ulicama. Sve samo da ne ležim u krevetu i propuštam noć.

2. Ne volim da pijem ali mi se iz društvenih razloga dešava da popijem više od dva pića tokom večeri i onda se odvratno osećam narednog dana. Trebalo bi da se ograničim na dva pića i uživam u nedostatku glavobolje narednog dana, ali mi to baš i ne polazi za rukom.

3. Mrzim da se javljam na telefon i to do te mere da sam propustila pozive na intervju za neke solidne poslove jednostavno zato što mi se nije dalo da dodirnem ekran i kažem ”halo”. Strašno.

4. Koliko mrzim da razgovaram telefonom, toliko volim da se dopisujem i nije mi teško da otkucam ceo roman u nekom texting app-u. Takođe, moja posvećenost pisanju kompleksnih poruka ljudima koje ne poznajem (uglavnom pacijentima sa Tindera i OKCupida) je toliko jeziva da je već prerasla u neku vrstu patologije. Zašto trošim toliko vremena na nebitne stvari i nepoznate ljude?

5. Hm, da, mislim da sam poslala zavisnik od gorepomenutih aplikacija. Sramota. Počela sam da se lečim tako što sam deaktivirala Tinder i odlučila da ga aktiviram samo kada sam zaista željna da odem na neki dejt.

6. Pošto nisam neki ljubitelj sopstvenog lica i nekih delova tela, i dalje mi se događa da prođem pored nekog ogledala ili izloga, na kratko se pogledam i pošaljem samoj sebi veliki talas mržnje i gađenja koji mi nekad upropasti ceo dan. Jako bih volela da prevaziđem ovu autodestruktivnu naviku ali mi ne ide. Možda bi prosto trebalo da izbegavam ogledala.

7. Vezano za prethodnu stavku, dajem previše važnosti fizičkoj lepoti i osećam se posramljeno i nedostojno u društvu ljudi koji su objektivno lepši od mene. Znam da je to glupo ali mi je jako teško da izbegnem ”podvijanje repa” pred velikom lepotom.

8. Ne umem da lepo poređam stvari u torbama (bilo koferima bilo malim ručnim torbama i rancima) i uvek mi se nešto polupa, prospe, iscuri ili nestane i na kraju popizdim od besa i počne da me boli stomak. Ovo važi i za slaganje para u novčanik. Ne znam nikoga ko ima zgužvanije novčanice od mene, kad da sam neki najcrnji švercer. Nekad su mi pare toliko izgužvane da već počinju da se cepaju. Neverovatna stvar.

9. Imam običaj da kasnim kada se nalazim sa ljudima, ali ću sa ponosom reći da sam počela malo manje da kasnim u poslednje vreme, verovatno zato što i mene nerviraju ljudi koji puno kasne i jednostavno mi više nema smisla da me neko čeka duže od 5-10 minuta. Kako god, trebalo mi je više od 30 godina da regulišem monstruozno kašnjenje.

10. I pored najbolje želje da budem tolerantna i neutralna, i dalje nikako ne podnosim entuzijastične i glasne muškarce koji se trude da dominiraju u društvu ili kmezave žene sa visokim glasovima u fazonu razmaženog deteta. Uvek krenem da spontano maštam o tome kako ih ubijam na neki bizaran način. Krivo mi je što mi takvi ljudi smetaju iako me ne ugrožavaju ni na koji način.

Iako bi ove liste mogle da se produže, navela sam stvari koje su mi prve pale na pamet, pa sa te strane smatram da su najbitnije. Preporučujem i vama da sklopite sličan spisak ako volite da pišete i analizirate svoju glavu. Ako ništa drugo, zabavno je, a možda vas i podseti na čemu bi trebalo da poradite.

 
Do sledećeg posta,
vaša J.

Izvori slika:

Sve slike su iz privatne arhive.

4 Comments

  • Dzi

    Tvoji tekstovi mi ulepsaju vece svaki put kada ih procitam.
    Svaka cast na hrabrosti da sve svoje misli izneses ovako, bez potrebe da to svi procitaju a opet sa namerom da dopru do manjine kojoj su potrebni, prijaju, ili mozda na neki nacin i namenjeni 😊

    • Jasenka_G

      Hvala ti puno! Eto, drago mi je da si nabasala na ovaj blog, s obzirom da nije pisan iz nekih komercijalnih poriva, više je za moj krug prijatelja ali uvek se prijatno iznenadim kad dođe do nekog novog.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *